U današnje vreme kada se potrebe tržišta rada bitno razlikuju u odnosu na period od pre desetak godina, kada se tehnologija sve brže menja, kada su zahtevi sve veći, kada je sve teže pronaći posao u struci raste i potreba za prekvalifikacijom.
Prekvalifikacija podrazumeva sticanje novih znanja i veština, formalnim ili neformalnim putem koje su neophodne za obavljenje određene delatnost, tj. promena zanimanja.
Pre nego što se odlučimo za prekvalifikaciju ili promenu zanimanja nije loše posavetovati se sa poslovnim psihologom, proći kroz testove profesionalne orijentacije i osobine ličnosto kako bi se što bolje utvrdili razlozi i želja za prekvalifikacijom kao i naše sposobnosti, stečena znanja i interesovanja koja nas usmeravaju na prekvalifikaciju u određenom zanimanju.
Prekvalifikacija pre svega podrazumeva ulaganje vremena i truda u spostveni razvoj i korenite promene u našem životu.
Sa psihološkog aspekta prekvalifikacija ima više pozitivnih efekata. Pored toga što učimo i stičemo nova znanja i veštine koje će nam biti korisne i stičemo novi profesionalni identitet ona osvežava naš život jer uvodi promene koje se odražavaju i na privatnom planu u vidu sticanja samopouzdanja, preuzimanja inicijative i sposobnosti donošenja bitnih odluka u životu. Upoznajemo nove ljude, dobijamo novu energiju, širimo vidike i interesovanja, pomeramo granice svojih mogućnosti i povećavamo veru u sebe i svoje sposobnosti.
Prekvalifikacija može da se realizuje formalnim doškolovavanjem, kao recimo upisivanjem više škole ili fakulteta ali i neformlnim učenjem, praksom, obukama i kursevima koji će nas osposobiti za obavljanje nove delatnosti i povećati našu konkurentnost na tržištu rada.
Sa druge strane poslodavci uvek cene nekoga ko se prekvalifikovao jer je to odraz samosvesti, potrebe za razvojem, promenom, učenjem i širenjem dijapazona svojih veština i sposobnosti.
Piše: Tamara Gajović, HR asistent u agenciji za ljudske resurse HR Road