Pozvani ste na razgovor za posao što samim tim znači da ste prošli prvi krug selekcije na osnovu biografije koju ste poslali i da ste sada dobili priliku da se predstavite poslodavcu lično.
Na razgovoru za posao vi dajete svoj lični pečat i preporuku.
Na vama je da opravdate ukazano poverenje i da se predstavite što je moguće bolje a to znači da se pripremite za razgovor, da saznate što više o datoj radnoj poziciji i samom poslodavcu i svakako da se obučete u skladu sa poslom na koji konkurišete.
Vaše obrazovanje, radno iskustvo, kompetencije, znanja i veštine i način na koji ih predstavljate poslodavcu u velikoj meri utiču na sliku koju kreirate ali ne i potpuno.
Istraživanja pokazuju da gestovi, položaj tela, kontakt očima, mimika i sve ostale radnje koje spadaju u neverbalnu komunikaciju a kojih vrlo često nismo svesni utiču sa oko 55% na ostavljanje prvog utiska što samim tim utiče i na odluku poslodavca da li će vas pozvati ponovo.
Prvi utisak se formira već u prvih nekoliko minuta prilikom upoznavanja i kako se pokazalo u praksi, vdosta teško menja.
S toga kada se pripremate za razgovor posvetite pažnju i neverbalnoj komunikaciji, odnosno obratite pažnju da vaš govor tela bude u skladu sa onim što govorite i prezentujete poslodavcu.
Prilikom upoznavanja sa poslodavcem kada se rukujete povedite računa da vaš stisak ne bude previše blag jer često odaje utisak nezainteresovanosti, nedovoljno čvrstog karaktera i nedostatak odlučnosti kod osobe. Stisak ne treba da traje previše dugo ali treba da bude dovoljno jak i da time pokaže poštovanje, otvorenost, spremnost i rešenost da se posvetite poslu.
Osmeh prilikom upoznavanja i u toku razgovora je uvek preporuka jer ostavlja utisak vedre, pozitivne, ljubazne i otvorene osobe i samim tim gradi poverenje. Ipak treba povesti računa da se ne osmehujemo previše i na sve što kaže poslodavac jer se na taj način to može protumačiti kao neozbiljnost ili pokušaj da nešto prikrijemo. Dobro je biti opušten i profesionalan u isto vreme a to znači da vrlo brzo možemo da ocenimo kada je osmehu vreme a kada bi ga trebalo obuzdati.
Položaj ruku i nogu dok sedite kao i način na koji sedite može dosta da govori o vama. Ukoliko su vam ruke prekrštene to je obično znak zauzimanja odbrambenog ili nadmenog stava te se potrudite da to izbegavate. Mahanje nogom, cupkanje ili pucketanje prstima vrlo očito odaje znak nervoze i nesigurnosti.
Kao što nije dobro da ste previše zavaljeni u fotelji dok vodite razgovor sa poslodavcem tako nije dobro ni da ste previše ukočeni ili previše nagnuti prema sagovorniku.
Ljudi su skloni gestikulaciji kada nešto objašnjavaju i često preteruju a da toga nisu svesni. Previše mahanja rukama može ostaviti utisak neuravnotežene, neurotične i osobe pod stresom.
Kada razgovarate bitno je da održavate kontakt očima sa poslodavcem. U pogledu se može videti dosta toga, za početak kako se osećate u toku razgovora. Kada izbegavamo kontakt očima dok razgovaramo tj. osvrćemo se i gledamo u pod ili sa strane to ostavlja utisak povučene osobe, bez samopouzdanja ili nekoga ko ne govori istinu. To ne znači da treba napadno da gledate u poslodavca ali preporuka bi bila da održavate kontakt očima i time pokazujete da ga pratite i da ste zainteresovani.
Povremeno klimanje glave kao potvrda da se slažete i usvajate to što vam se govori je takođe preporuka.
Ton kojim se obraćate poslodavcu je takođe bitan. Previše bučan i glasan ton, brz govor deluje napadno i neartikulisano i ostavlja utisak nametljive osobe, dok previše tih govor, zamuckivanje i jednoličan ton govore o povučenosti, strahu i nesigurnosti. Govoriti umereno glasnim tonom, naglašavati reči ili rečenice koje su bitne malo drugačijim tonom, usporiti kada nesto želite da izdvojite ili posebno naglastite. Dakle kao i uvek ključ je u pronalaženju balansa.
Malo ko je u potpunosti svestan svih svojih gestova, položaja tela i neverbalne komunikacije u određenim situacijama. Za početak dobro je osvestiti gestove koje koristimo a koji mogu da ostave loš utisak na razgovoru za posao.
Možemo vežbati pred ogledalom, sa dobrim prijateljem, možemo čak i snimiti sebe i malo detaljnije analizirati svoju nesvesnu neverbalnu komunikaciju.
Piše: Tamara Gajović, HR asistent u agenciji za ljudske resurse HR Road