Životne okolnosti su nepredvidljive za svakog od nas, ali kako kaže vlasnica Butika sveća Olgica Arađanski, nije teško izboriti se za ono što voliš, za svoj san. Ako ne istovetan onom iz detinjstva, onda bar prilagođen realnosti. San joj je bio, kaže, da prevodi književna dela sa engleskog jezika što joj je i danas pasija.
Upisala sam smer koji mi zaista nije ležao, a to je smer za knjigovođu. Devet godina sam, sticajem okolnosti, radila u knjigovodstvu u Livnici. Rano sam se udala i zasnovala porodicu pa nisam želela da u tom momentu nešto menjam. Kad sam videla prvu priliku da promenim svoj posao to sam i uradila. To je bilo devedesetih godina, kad mi je posao kao i drugima bio ugrožen. To je bio trenutak da sama nešto promenim a ne da dočekam da mi okolnosti nešto nametnu. Želela sam da pronađem nešto što mi godi. Mislim da čovek treba da radi ono što voli. Išlo mi je naruku to što je izrada sveća bila porodični posao, pa sam ga prigrabila. Ideja je došla još ranije, spontano. Primetila sam da na tržištu nije bilo proizvoda od parafina, a želela sam sinu za prvi rođendan da napravim sveću. Igrajući se sa sirovinama za izradu sveća spontano sam shvatila da mi se to sviđa, da tu mogu da izrazim svoju kreativnost. Opredelila sam se za izradu ukrasnih sveća, što sam radila na početku, a sada radim sve vrste – rekla je Arađanski.
Od porodične tradicije dobila je, kaže, saznanja o osnovnim stvarima u poslu, što joj je puno značilo. Odlazila je kod ljudi koji se bave tim zanatom, bilo je teško saznati nešto više o izradi sveća. Istrajnost i mekoća u pristupu raznim ljudima su bitni, uvek se pojavi neko ko želi nešto da kaže, da pomogne i tako se ponešto nauči. Komunikacija je vrlo važna, kao i fer odnos sa ljudima, to je presudno za opstanak biznisa. Kreativnost je, naravno, najbitnija. Treba naći svoj stil. Jako malo ima stručne literature za ovaj zanat, ali se snalazim isprobavanjem, praksom, razgovorom sa ljudima koji se bave ovim. A tu je naravno i internet – navodi Arađanski.
Naša sagovornica ističe da je sada bolja situacija za privatne preduzetnike nego u vreme kada je ona počinjala posao. Sada Nacionalna služba za zapošljavanje pomaže ljudima, bez obzira na to koliko imaju godina. Rade na tome da, kaže, privatnim preduzetnicima olakšaju početak, što ranije nije bio slučaj.
Počela sam proizvodnju, imala sam ideja, ali to uopšte nije imalo takvog odjeka kao sad. Vremena su se promenila nabolje. Imala sam sreće, kad je u pitanju izbor posla, jer se cena na tržištu dobro kotirala i nije bilo toliko konkurencije koliko je ima sada. Na početku mi je bilo neverovatno lako, da ne verujete kako se sve poklopilo. I to uvek poštujem, zahvalna sam tom periodu i uvek se trudim da do toga ponovo dođem. Osećala sam se kao riba u vodi, u skladu sa samom sobom. Početkom devedesetih veliki problem je bio nedostatak sirovina, pa smo morali da ih uvozimo iz Mađarske, što nije bilo jednostavno. Ni sada baš nije dobra ponuda i skupo je. Zašto moraju sveće uvek da budu lakirane tim preskupim lakom, pa mogu i drugačije da ih namestim. Spašava me kreativnost. Treba se okrenuti prirodi, puno je lepote oko nas – navodi Arađanski.
Više su mi problem bile godine nego pol. Izrada sveća je stari zanat i većina ljudi, prema rečima Arađanski, ima predrasudu da se time bave isključivo starije osobe. Često je, kaže, morala da objašnjava da ih ona zaista pravi, a ne da preprodaje.
Više su mi problem bile godine nego pol. Ali kad imate nešto u čemu se pronalazite onda ne postoji nepremostiv problem. Ako imam neko zadovoljstvo u procesu rada samim tim sam na dobitku. Ovo je fizički naporan posao ali ne pada mi teško. Budem iscrpljena, nije zdravo zbog isparenja, ali mi pričinjava zadovoljstvo kad napravim sveću specijalno za neku osobu. Uživam u kreativnom delu posla, trudim se da drugima ugodim te mi je zadovoljstvo kada je dobra povratna reakcija – navela je Arađanski, poručujući budućim preduzetnicama da veruju u sebe i budu istrajne u ostvarivanju svojih snova.
Izvor: www.ewa.org.rs