Pu
t od kreiranja neke ideje do konačne relizacije uspešnog biznisa je veoma dug i naporan, ispunjen nedoumicama, izazovima i brojnim zamkama. Iako se taj proces ne odvija po nekom ustaljenom naučnom modelu ipak je moguće utvrditi nekoliko ključnih faza:
- Motivacija
- Kreiranje ideja
- Vrednovanje ideja
- Indentifikacija neophodnih resursa
- Priprema za ulazak u posao
- Početak i opstanak
Prvu fazu čini razmišljanje i pronalaženje motivacije, da bi se postavili poslovni (životni) ciljevi i krenulo sa poslom.
Druga faza poistovećena je sa kreiranjem (definisanjem) poslovne ideje.
Treća faza predstavlja svojevrsnu proveru poslovne ideje – utvrđivanje opravdanosti ulaska u određeni biznis. Drugim rečima, nužno je testirati budući (planirani) proizvod (uslugu), pre svega kroz istraživanje tržišta, a onda sa aspekta projektovanih tehničko-tehnoloških parametara.
U četvrtoj fazi potrebno je identifikovati i specificirati sve bitne resurse za uspešnu realizaciju novoprojektovanog biznisa. Nužno je vremenski operacionalizovati plan ulaska u posao i analizirati dobavljače sirovina i materijala. Peta faza predstavlja neposredno pregovaranje za ulazak u posao. Pregovori se odnose za zatvaranje finansijske konstrukcije posla, pridobijanje sledbenika (izbor poslovnih partnera), pribavljanje raznih vrsta dozvola, registraciju preduzeća i drugo.
Poslednja faza odnosi se na finalne pripreme i ulazak u posao. Imperativni zahtevi koji se u ovoj fazi rađanja posla postavljaju pred preduzetnika je uspostavljanje poslovnih odnosa sa stručnjacima koji mogu biti od pomoći i uspostavljanje jasnih veza sa potrošačima i dobavljačima.
Navedene faze predstavljaju logičan redosled aktivnosti. Uspešno savladavanje svake faze uslov je za preduzimanje sledećeg koraka. Vremensko trajanje svake faze nije moguće generalno utvrditi jer je uslovljeno individualnim naporima i različito je od slučaja do slučaja.
Kreiranje poslovne ideje
Prvi korak u otpočinjanju sopstvenog biznisa je – kako doći do dobre poslovne ideje. Početna opažanja i znanja o mogućem (željenom) biznisu mogu poticati iz stečenog iskustva u bavljenju istim poslom, ali ne u sopstvenoj organizaciji. Neki preduzetnici mogu preuzeti nečiju ideju, neki se mogu uključiti u već uhodani biznis. Naravno, preduzetnik može započeti i posao kojim se ranije nije bavio.
Razmišljajte …
Mnogi primeri iz prakse razvijenih privreda ukazuju na vrlo raznolike izvore preduzetničkih ideja: iskustva na osnovu prethodnog posla, lični interes, šanse, sugestije, porodični biznis i slično.
Prvo i osnovno pitanje na koje budući preduzetnik treba da odgovori je – za koga i šta proizvodi. Ukoliko se uoči da u neposrednom (lokalnom) okruženju postoji potreba za nekim proizvodima ili uslugama kojih ili nema dovoljno ili ne zadovoljavaju u potpunosti određene potrebe potrošača, onda se ta praznina može popuniti tako što će se ući u proizvodnju ili prodaju tog proizvoda (usluge). Otuda, jedan od vrlo čestih načina da se dođe do poslovne ideje, jeste (upravo) kopiranje nekog već postojećeg biznisa. Korisne informacije mogu se dobiti čitanjem lokalnih novina, gledanjem lokalne televizije, reklama, odlaskom u neki drugi grad sa namerom da se sazna šta sve tamo postoji.
Kupovina postojećih biznisa je vrlo čest, mada i vrlo rizičan način dolaska do poslovne ideje. U razvijenim privredama, pre donošenja odluke o kupovini postojećeg biznisa, osnovno pitanje koje treba vrlo studiozno razmatrati je – zašto postojeći vlasnik želi da proda svoj biznis? U našim uslovima ovo nije najbolje rešenje za one potencijalne preduzetnike koji tek ulaze u privrednu strukturu.
Otcepljnje predstavlja čest način osamostavljivanja, u stvari, konstituisanja novog preduzeća u razvijenim privredama Zapada, a istovremeno i vrlo pogodan način za razvijanje novih preduzetniničkih ideja i novih proizvoda (usluga). Ocenjuje se da je otcepljenje poželjna forma stvaranja novih preduzeća u ekonomijama u tranziciji, jer se odvajanjem vitalnih delova od glomaznih i neefikasnih organizacija može pre postići puno tržišno vrednovanje određenih proizvoda (proizvodnih programa) ili usluga.
Odluka da se kupi franšiza može proizaći iz razmatranja jedne od opcija da se uđe u novi posao. Prema definiciji Međunarodne asocijacije za franšizing (IFA-International Franchize Association) pod franšizom se podrazumeva kontinuirani poslovni odnos na osnovu kojeg franšizor (davalac franšize) ustupa franšizantu (primaocu franšize), uz nadoknadu, pravo korišćenja svog imidža, svog imena, poslovnog znanja (know-how), markerting tehnike kao pružanja određene usluge u vezi sa tim korišćenjem i uz uslove precizno određene Ugovorom. Kupovinom franšize, budući preduzetnik dobija proveren biznis iza kojeg stoje profesionalci.
Često se mala i srednja preduzeća osnivaju da bi se bolje plasirao i unovčio sopstveni proizvod, inovacija. Kao specifičan primer može se navesti slučaj veterinara koji je posle dugogodišnjeg i napornog danonoćnog rada pronašao kompleksnu hranu za pse. Nemogavši da za svoj pronalazak dobije adekvatnu nagradu, prodao je sve što je imao i osnovao sopstveni pogon za proizvodnju hrane po recepturi koja je ostala tajna. Ovo je izazvalo pravu malu revoluciju, a preduzeće je doživela tržišni bum. Iako je vremenom stekao novu konkurenciju, ovo preduzeće i dalje uspešno radi. Inovacije, dakle, ako se pokažu uspešnim, mogu da obezbede stabilnost na duži rok i da budu vrlo profitabilne.
Lično iskustvo je čest osnov otpočinjanja uspešnog biznisa. Hobi i sport takođe mogu da budu dobar izvor preduzetničke ideje. Privatna praksa beleži brojne primere kao na primer da poznati sportisti otvaraju prodavnice sportske opreme. Otvaranje sopstvenog restorana u osnovi često ima kuvanje kao hobi.
Testiranje poslovne ideje
Ako ste definisali poslovnu ideju ili se dvoumite između više njih, primenite neku od uobičajenih metoda i tehnika testiranja. Jedna o najjednostavnijih i najčešće korišćenih metoda za ocenu poslovne ideje je SWOT analiza, koja sadrži četiri ključna aspekta: snage, slabosti, šanse i opasnosti. U ovoj analizi koristi se matrica sa četiri polja.
Strenghts/snage (sposobnosti) + Weakneses/slabosti –
Opportunities/šanse (povoljne prilike) + Threats/ pretnje (nepovoljne prilike) –
Snage i slabosti predstavljaju unutrašnje elemente firme, a šanse i pretnje podrazumevaju uticaje koji dolaze iz poslovnog okruženja. Cilj SWOT analize je da pruži podatke za identifikaciju kritičnih tačaka u poslovnom poduhvatu i da preduzetnika usmeri u pravcu koji vodi ka realizaciji poslovne strategije. Na osnovu dijagnoze koja se dobije SWOT analizom treba odrediti pravce delovanja koji doprinose: izgradnji i jačanju jakih strana (maksimizaciji prednosti), minimizaciji slabosti, korišćenju šansi iz okruženja i definisanju opasnosti i korigovanju strategije.
Izvor: www.preduzetnickiservis.rs